Plavi pijetao: Zašto djecu osvaja francuski dres
Plava, bijela, crvena. Tri boje. I mali pijetao na prsima. Francuska. Nekad su to bili dresovi koje su nosili samo pravi zaljubljenici u nogomet. Danas ih ima na svakom koraku. Na igralištima, na školskim hodnicima, na dječjim rođendanima. Zašto? Kylian Mbappé. Čovjek koji trči kao da ga auto vuče. Dijete koje je odraslo i postalo najveća zvijezda. Djeca ga obožavaju. I žele njegov dres.
Moj sin od devet godina promijenio je tri kluba u posljednje dvije godine. Prvo Barcelona, onda Real Madrid, pa PSG. Ali kad je Mbappé otišao u Real, sin se nije vratio uz bjeli dres. Ostao je uz Francusku. "Tata, Mbappé igra za Francusku. To je njegova prava ekipa." I zaista. Kad god igra za reprezentaciju, čini se da daje nešto više. Djeca to osjete. I zato traže taj plavi dres.
Francuska ima i druge junake. Antoine Griezmann, koji uvijek daje sve od sebe. N'Golo Kanté, koji trči više od bilo koga. I mladi poput Aureliena Tchouaménija i Eduarda Camavinge. To su imena koja djeca ponavljaju dok igraju FIFA-u na Playstationu. I ta imena žele imati na leđima.
Nedavno sam gledao dječju utakmicu u Splitu. Tridesetak klinaca, vrućina, prašina. I među svim tim dresovima - najviše je bilo plavih. Francuska. Pitao sam jednog dječaka zašto baš Francuska. Rekao je: "Zato što Mbappé ima one čizme sa zvijezdama." Nije ni spomenuo nogomet. Spomenuo je čizme. Ali to je isto. Idol ima cool opremu. Želim biti kao on.
Kada se priča o Dres Francuska za djecu prodaja, ne pričamo samo o komadu tkanine. Pričamo o snu. O tome da dijete obuče boje svog idola i osjeti se važno. I ta čarolija nema cijenu. Ali realnost je tu. Dresovi su poskupili. Originalni dres Francuske za dijete košta kao cijeli tjedni shopping. A djeca rastu. Taj dres koji kupiš danas, za godinu dana će biti taman za mlajšeg brata. Zato roditelji traže alternative. I to nije sramota. To je pametno.
Jedna majka iz Zadra podijelila je svoju priču. Njen sin, star osam godina, zaljubljenik je u Mbappéa. Želi sve što on ima. Dres, kopačke, trakicu za kosu (iako sin nema dugu kosu). Ona nije imala novaca za originalni dres. Našla je drugi način. Kad je dres stigao, sin ga je otvorio i skočio u zrak. Oblačio ga je danima. Nije ga skidao ni za večeru. Na kraju ga je morala oprati dok je spavao.
Francuska reprezentacija je i dalje među najboljima na svijetu. Iako su izgubili finala, uvijek su blizu. Djeca to vole. Vole timove koji su dobri, ali ne i savršeni. Savršeni su dosadni. Francuska ima mane, ali ima i Mbappéa. I to je dovoljno.
A tu je i ženska reprezentacija. Wendie Renard, Grace Geyoro, Kadidiatou Diani. Djevojčice u Hrvatskoj ih gledaju. Žele nositi isti dres. Ne roza verziju. Ne umanjenu. Istu plavu. S istim pijetlom. I to je odlično. Jer nogomet nema rod. Ima boju.
Nedavno je Mbappé postigao gol iz slobodnjaka u zadnjoj minuti. Cijeli svijet je pričao o tome. Sutradan na školskom igralištu, klinci su pokušavali kopirati taj udarac. Naravno, nije im uspjelo. Ali pokušavali su. I mnogi od njih su imali francuski dres. Jer kad pokušavaš biti kao Mbappé, moraš izgledati kao Mbappé.
Na kraju dana, nije važno je li dres original. Važno je kako se dijete osjeća u njemu. Da li mu daje samopouzdanje. Da li ga tjera da izađe van i igra. Da li ga čini sretnim. Ako je odgovor da, onda ste napravili dobar posao. Bez obzira na cijenu. I zato, kad sljedeći put vidite klinca u plavom, s pijetlom na prsima, sjetite se – taj mali možda upravo zabija san. I to je ljepota nogometa. I ljepota dresa. Bilo gdje kupljenog. Bilo za koju cijenu.
