Kapetanov dres – zašto djeca žele nositi Modrićev broj

Nema ljepšeg prizora na dječjem igralištu od klinca koji nosi dres s brojem 10 i imenom Modrić. Ne zato što je taj dres najskuplji. Ne zato što je najmoderniji. Zato što nosi težinu povijesti. Luka Modrić je za hrvatsku djecu ono što je Maradona bio Argentincima. Simbol. Dokaz da i mali iz Zadra može postati najbolji na svijetu.

Moj susjed ima sina od deset godina. Mali je nogometni fanatik. Ima dresove raznih klubova – Dinama, Reala, Barcelone. Ali njegov najdraži? Hrvatski, s Modrićem na leđima. "On je najbolji na svijetu", kaže. "Ne zato što je brz ili jak. Zato što nikad ne odustaje." Za rođendan je dobio dres s imenom svog idola. Nije original, jer cijene su previsoke. Ali kad ga je otvorio, oči su mu zasjale. Oblačio ga je tri dana bez skidanja. Čak je u njemu išao u školu, ispod jakne.

Luka Modrić više nije mlad. Ima 38 godina. Ali i dalje igra. I dalje vlada sredinom terena. I dalje daje one nemoguće pasove. Djeca to gledaju. Ne pitaju se koliko ima godina. Pitaju se kako to radi. I onda obuku njegov dres i pokušaju oponašati.

Nogometni dres Luka Modric nije samo komad tkanine. To je simbol. Simbol upornosti, talenta, i ljubavi prema domovini. Klinac koji ga nosi na kvartovskom igralištu odjednom postaje malo hrabriji. Pokušava poteze koje inače ne bi pokušao. Jer osjeća se kao Modrić. A Modrić se ne boji. Čak i kad je utakmica teška, on traži loptu. To je nešto što djeca intuitivno razumiju. Ne treba im objašnjavati.

Roditelji to znaju. Zato i traže načine da taj dres bude dostupan svakom djetetu, bez obzira na cijenu. Originalni dresovi su skupi. Djeca rastu. Dres koji danas savršeno stoji, za godinu dana bit će taman za mlađeg brata. Zato je potpuno razumljivo da roditelji posežu za alternativama. To nije škrtost. To je pamet.

Jedna majka iz Rijeke podijelila je priču. Njen sin, star devet godina, sanjao je o Modrićevom dresu otkad je zapamtio. Ona nije imala novaca za original. Našla je drugi način. Kad je dres stigao, sin ga je otvorio i zaplakao. Onda se nasmijao. Oblačio ga je svaki dan. Čak i za školu. Učiteljica mu je jednom rekla da ga skine, nije prilično. On je rekao: "Ovo je Luka Modrić. Ne skida se."

Modrić je kapetan. I to ne samo na terenu. I u srcima djece. On je netko tko je pokazao da se iz male zemlje može doći na vrh. Djeca to razumiju. Ne na način odraslih, ali razumiju. Osjete da je on jedan od njih. Da je nekada bio dječak koji je sanjao isti san.

Nedavno je Modrić odigrao još jednu sjajnu utakmicu za Real Madrid. Sutradan na školskom igralištu, klinci su pokušavali oponašati njegove poteze. Nisu im uspjeli. Ali pokušavali su. I mnogi od njih su imali njegov dres. Jer kad pokušavaš biti kao Modrić, moraš izgledati kao Modrić.

Hrvatska je ponosna na svog kapetana. A djeca su možda najponosnija. Kada obuku njegov dres, ne oblače samo odjeću. Ona oblače ponos. Ponos na to što su Hrvati. Ponos na to što imaju nekoga poput Luke.

Na kraju dana, nije važno je li dres original. Važno je kako se dijete osjeća u njemu. Da li mu daje samopouzdanje. Da li ga tjera da izađe van i igra. Da li ga čini sretnim. Ako je odgovor da, onda ste napravili dobar posao. Bez obzira na cijenu.

I zato, kad sljedeći put vidite klinca u dresu s brojem 10, s imenom Modrić, sjetite se – taj mali možda upravo sanja o tome da jednog dana bude novi kapetan. I možda će mu se san ostvariti. A dres je prvi korak. Na tom putovanju. Koje nikad ne prestaje. Luka Modrić. Zauvijek u našim srcima. I na dresovima naše djece.

Tags: Nogometni dres Luka Modric